Po slidu Slnca – Črjeni bojovnici zi Harezma. CHORASMIA

Pod zastitom Hora, poganskog bozanstva Sunca i rata, vrhovnog boga starohrvatskog panteona, ratnicki narod Hrvuata (cak. Hrvata) putuje tragom Sunca, krenuvsi iz azijskih prostranstava, zorom od istoka prema zalazecem Suncu, k novoj domovini u kojoj ce pronaci dom i prihvatiti krscanstvo. Hrvatska narodna saga s otoka Krka Po slidu Slnca - Crjeni bojovnici zi Harezme (stok. Tragom Sunca - Crveni bojovnici iz Horezma) prati povijest hrvatskog naroda kroz daleka stoljeca i mnoge domovine u kojima je zivio onako kako je vidi hrvatska narodna predaja.
Prica je pripovijedana narastajima u plemenitim krckim rodovima Zica Mikulina i Mrakovcica Pavlica, a konacno je zapisana 1951. godine u malom gradicu Puntu na otoku Krku, na arhaicnom i vrlo specificnom lokalnom dijalektu cakavskoga hrvatskog jezika koji nas mnostvom neobicnih arhaicnih rijeci odvodi u daleku slavensku i predslavensku proslost. Saga pripovijeda o dolasku naroda Hrvata na Jadran te zivotu i selidbama bespucima Euroazije kroz tisucu godina povijesti omedenih dvjema povijesnim bitkama.
Prva, cini se, opisuje poraz vojske kralja Partskog Carstva Artabana I. 124. ili 123. pr. Kr. u srazu s nomadskim osvajacima s istoka, o cemu svjedoci rimski povjesnicar Justin (JUSTIN, Epitomes, XLII.), a u drugoj je opisan trijumf flote hrvatskoga kneza Branimira nad eskadrom mletackog duzda Petra Kandijana I. 18. rujna 887. u Bitki kod Puntamike u Zadarskom kanalu, koju obraduje nestor hrvatske pomorske historiografije Bartul Bare Poparic u knjizi O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara (B.
POPARIC, 1899.). Ta duga epska prica zapocinje u carskom dvorcu na rijeci Tigris i prati hrvatski narod na putu od Carstva Horezma (eng. Chorasmia) preko afganistanske Arahozije (staroperz. Harauvatis) do porjecja rijeka crnomorskog sliva. Nakon dolaska u prostor izmedu Volge i Dona, Hrvati se, prema fabuli sage, sire preko Buga i Dnjepra pa sve do planine Karpata i osnivaju veliku drzavu s glavnim gradom Horovom.
Drzava Hrvata se nadalje siri na sjever Vislom i na zapad sve do Dunava. Konacno, narod Hrvata dolazi na prostor Ilirika dvjema rutama; kopnenom, koja nam je iz povijesti poznata, i vodenom, tisucama brodica preko Crnog i Egejskog mora na istocnu obalu Jadrana. Iako zapisana tek polovicom 20. stoljeca, prica je iznimno vrijedna jer je u puckoj predaji sacuvana s vise stotina kracih prica i pjesama s kojima se duboko prozima i nadopunjuje.
Citava usmena knjizevnost jednoga maloga otockoga gradica i njegovih drevnih rodova, cuvana stotinama, pa i tisucama godina u predajama puka, doprla je do naseg vremena, u kojem je zapisana. Ta opsezna predaja aristokratskog podrijetla i sadrzaja te neizmjerne ljepote narativa ne samo da objasnjava, dopunjava i tumaci dogadaje opjevane u sagi vec nudi nov, neobicno zanimljiv pogled na ranu povijest i etnogenezu Hrvata i Slavena i korelira s radovima mnogih domacih i svjetskih znanstvenika, arheologa i povjesnicara. Njezin znacaj visestruko nadilazi hrvatske okvire te ce, jamacno, stati uz bok najljepsim djelima slavenske i svjetske predajne knjizevnosti.
Oni koji su je procitali usporeduju je s nordijskom Hervararsagom (Hervarar saga ok Heiðreks), Pjesni o Nibelunzima i Kalevalom...