Pejzaž Ljubav Duh. Pjesme

Pjesme koje nam je darovao pjesnik Zvonimir Lesic svojom drugom zbirkom "Pejzaz, ljubav, duh" govore nekim svojim posebnim jezikom kao kad je jedan svetac pricao sa pticama, tako se i ove pjesme citaju posebnom paznjom i posebnim osjecajem, jer ovaj Pjesnik govori dusom, a ne obicnim razgovorom i razigran je kao dijete, da bi vec u sljedecoj pjesmi ozbiljno progovorio o ljubavi, sreci, tuzi, Bogu, napustenosti. Dok sam citala Pjesnikove pjesme, moram priznati kako su me najvise dotaknuli njegovi duhovni stihovi koji su toliko seriozno istkani pred nase oci, da sam jednostavno u sebi poklonila posebnu pozornost toj poeziji.
Pjesnik se obraca svakome od nas, on nas svakog zove i Pjesnik je svakome od nas prijatelj. On je jedna bezazlena dusa koja radost zivota nalazi u pjesmi, glazbi, umjetnosti, to je osoba koja ce nas iznenadivati svojim saljivim, ali ivrlo serioznim stihovima. Pjesnik vjeruje samo u ono za sto mu je srce otvoreno i samo u ono sto ga dozove i zaustavi, da ostane cijeli zivot uz to. Pjesnik vjeruje u ono cemu zahvaljuje za svaku minutu svog zivota koja polako tece, za ovaj sat zivota koji polako prolazi, za ovaj dan sto je dosao i odlazi, za ovo ljeto koje je sada ovdje i vise kao takvo nikad biti nece, jer doci ce drugacije ljeto, drugaciji ce i on biti i vjeruje, da je poezija sjajna zvijezda sto na nebu sja. Jadranka Varga