Kvantna zapletenost i psihička sinkronicitet

Mnoga su se stoljeca izvansenzorna opazanja slicna telepatiji, predznacima buducnosti i vidovitosti smatrala laznim mastarijama, iluzijama ili izumima. Materijalisticki pristup koji prevladava u znanstvenim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj sto se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju. Unatoc tome, svi su ljudi imali neko iskustvo slicno onome sto ga nijece znanost.
Primjerice, mozemo se sjetiti neobjasnjivih dogadaja, predznaka buducih dogadaja ili snova koji se ostvaruju.Cesto smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva. Te pojave nisu rijetke i pogadaju sve. Neki su znanstvenici, obdareniji otvorenijeg uma, zeljeli rijesiti problem znanstveno. Pitali su se postoji li nacin da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji.
Knjiga iznosi iskustva ovih istrazivaca. Sada se konacno pojavljuju dokazi koji znanstveno pokazuju postojanje viseg nivoa svijesti. Postoji "kolektivni um" koji sadrzi ideje i misli zajednicke citavom covjecanstvu. Ovo je psihicki kozmos, koji mozemo koristiti u svoju korist. Iz ovog kozmosa primamo signale i informacije. Godine 1980. eksperimentalno je potvrdeno "kvantno zapletanje". Ovo svojstvo tipicno je za elementarne cestice.
Sve cestice (atomi, elektroni, fotoni) mogu medusobno komunicirati bez trpljenja ogranicenja prostora i vremena. To se ostro suprotstavlja pretpostavkama materijalistickog gledista. Komunikacija izmedu elementarnih cestica dogada se u dimenziji koja nije podlozna poznatim zakonima fizike. Ova se dimenzija moze usporediti s "Univerzalnim umom". Eksperimenti "Projekta globalne svijesti" provedeni na Sveucilistu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svjetske svijesti.
Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija vrlo je slicna neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te su teorije potvrdene u predvidanjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni znanstvenici i nobelovci. Kvantna fizika dokumentira postojanje razine koja se naziva "nelokalna". Na ovoj razini, elementarne cestice, unatoc tome sto ih razdvajaju ogromne udaljenosti, znaju sve jedna o drugoj i ponasaju se kao da su jedno.
Iz materijalisticke vizije svemira koja se u potpunosti temelji na slucajno agregiranoj materiji, covjecanstvo se krece prema novom nacinu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se. Dok klasicna fizika ostaje dominantna u svijetu, a osjetilno je uocljiva, pojavljuju se nove razine stvarnosti s psihickim sadrzajima. Na kvantnoj razini klasicna fizika vise ne vrijedi.
Materijalni dio kozmosa sam ne uspijeva izvrsiti svoju funkciju. Potrebna je psihicka dimenzija, odnosno visa razina, razina nelokalnosti. Na ovoj razini cijeli svemir postaje jedno. Vise nije napravljen od materije vec od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos. U najskrivenijim razinama stvarnosti materija ne moze bez psihe. Slicno tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.
Ta svijest prati covjecanstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon cega ce materijalisticka prevlast prestati. Uspostavit ce se doba suradnje psihe i materije. Pojave koje se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat ce nasljedstvo uobicajene upotrebe u svakodnevnom zivotu.