Kod kaosa

Sunce je zalazilo nad Madridom, obojivsi nebo intenzivnom narancastom bojom koja se odrazavala na prozorima nebodera, kao da cijeli grad gori. U malom, pretrpanom stanu u srcu Lavapiésa, Daniel Sánchez sjedio je ispred spleta kablova i titrajucih ekrana, krvavih ociju uprtih u beskrajne retke koda. Stalno zujanje racunalnih ventilatora bilo je poput iskrivljene uspavanke, jedinog zvuka u prostoru koji je mirisao na ustajalu kavu i uvele snove.
Daniel, sa svojom razbarusenom crnom kosom i visednevnom cekinjom, vise je slicio brodolomniku nego briljantnom programeru kakav je nekoc bio. "Mora postojati nacin", promrmljao je sebi u bradu, a prsti su mu letjeli preko tipkovnice s mahnitom hitnoscu. "Izlaz iz ove rupe." Pogled mu je na trenutak odlutao do hrpe neotvorenih pisama u kutu njegova stola. Racuni, obavijesti o delozaciji, prijetnje vjerovnika.
Svaka mu je omotnica bila zarki podsjetnik na to kako je dosao do ove tocke. Daniel je zatvorio oci, dopustajuci si trenutak slabosti. Prisjetio se uzbudenja, adrenalina onih ne tako davnih dana kada se svijet kriptovaluta cinio kao obecana zemlja. Ulozio je sve: svoju ustedevinu, kredite, cak i novac posuden od prijatelja i obitelji. A onda je, u tren oka, sve nestalo.