Danilo Markovic, zvani Miki, Srbin po nacionalnosti, i Semira, njegova Dzepna Venera muslimanske vjeroispovijesti, paradigmatican su fragment istrgnut iz konteksta tragicne stvarnosti, uzdignuti na nivo simbola rjecitog bunta protiv rata, univerzalnog zla koje od civilizacijskog praskozorja hara diljem nesretnog zemnog sara; zla koje pretvara ljude u bestije zedne krvi zaslijepljene mrznjom, ciji je radikalizam doveden do krajnjih granica paroksizma.
Miki i Semira su jedno, ali pomamljeni fanatizam tezi da ih transformise u raspoluceno bivstvo, podijeljeno imaginarnim granicama ispisanim krvlju. Ipak, osjecanja koja dijele, i koja odgovaraju arhetipskom obrascu ciste i uzvisene ljubavi, daju im snagu da izdrze sve patnje, a da ni u jednom trenutku ne izdaju svoju ljudskost i dostojanstvo. Ovo djelo je istovremeno oda iskrenom i cvrstom prijateljstvu, koje i u najtezim prilikama odolijeva i najgorim iskusenjima.
Iz Predgovora Branke Berberijan OlivariKOMENTARI CITALACAZoro, hvala ti za ovu knjigu koja mi je otvorila nove horizonte. O cemu se radi? Postao sam bolji covjek. Hvala ti za opise Bihaca. Dirnuli su me. Zavolio sam ljude o kojima knjiga govori. Tebi kao autoru iskrene cestitke. U stanju si da sa igrom rijeci stvoris jasnu sliku u glavi covjeka. Kao kad, na kraju, stavis zadnju lego kockicu i zavrsis figuru koju si pravio.
Fantasticno. Branislav Olujic***Pa, covjece, procitah knjigu danas, a juce je kupila. Gordana Dejanovic***Ovo je prica koja se morala napisati i koja se mora procitati.Cestitam ti na hrabrosti da se prihvatis takvog posla. Svjedocanstvo sam poceo da citam kao lijepu reportazu, pomalo zatecen slikama koje izviru iz jednostavnih, prepoznatljivih linija oslikavanja bukvalnosti bihacke predratne svakodnevnice.
nepatvorene, ni ljepse ni ruznije od one sto jeste. Onda se rukopis razvijao u dramu i tragediju, u roman u kojem je izbjegnuto svako literarno ili politikantsko manipoliranje s mnostvo povoda koji su se sami nudili, zadrzavajuci jednostavnost i bukvalno namjerno nedovrsen iskaz. Slike su takve kako ih covjek kazuje, kako ih on zeli izreci a ne kakve stvarno jesu. Mislim da je veliki kvalitet sto nisu koristene kao povod za promisljene i pretvorene u literaturu.
U tvojim kratkim esejistickim fragmentima imponira jasnost i cvrstina pogleda. Volio bih, nadam se, iskreno zelim da ovaj rukopis dodje do sto vise ruku u Bosni i Hercegovini i sirom domovine koju smo izgubili a koju nismo prestali da volimo. Dzevad Tasic***Knjiga se cita u jednom dahu. Junaci nas uce da svakoga dana budemo bolji ljudi, da prastamo, trajemo, sanjarimo, da nam dusa bude cista, decja i na kraju da je ljubav jaca od svega, da je univerzalna religija.
Hvala, Zora Vujasin Di Galo, za prelepu emociju koju je podelila sa nama, hvala za zelju da jos jedna istina ugleda svetlost dana....a istina je samo jedna. Slavica Lertua***Knjigu sam procitala u jednom dahu i nisam imala snage da prekinem dok nisam dosla do kraja. Znas dobro da ja junake tvoje knjige poznajem i da smo prijatelji vise od 30 gidina. HVALA TI PUNO NA KNJIZI I NA EMOCIJAMA KOJE SAM PROZIVLJAVALA CITAJUCI.
Jelena Ognjenovic